Ruski Iljušin Il-76 sleteo u Niš: Avion sa 42 tone vode uključuje se u gašenje požara u Deliblatskoj peščari

Specijalizovani protivpožarni avion Iljušin Il-76TD ruskog Ministarstva za vanredne situacije sleteo je na Aerodrom „Konstantin Veliki“ u Nišu, odakle će biti angažovan u akcijama gašenja velikih šumskih požara u Srbiji.

Sa avionom su stigli posada i operativna grupa stručnjaka za vanredne situacije. Na aerodromu su ih dočekali predstavnici nadležnih službi, kao i novinari srpskih i ruskih medija.

Prvi veliki zadatak ruskog aviona biće pomoć u gašenju požara u Deliblatskoj peščari, gde se vatrogasci, pripadnici državnih službi, radnici javnih preduzeća, dobrovoljci i građani već danima bore protiv vatre.

Iljušin će dejstvovati u koordinaciji sa Helikopterskom jedinicom Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i ekipama koje požar gase sa zemlje.

Ruska posada stigla sa operativnom grupom

Nakon sletanja u Niš prisutnima se obratio Andrej Aleksejevič Vilkov, vođa ruskog tima. Zahvalio je na dočeku i poručio da su pripadnici ruskog Ministarstva za vanredne situacije došli kako bi zajedno sa srpskim kolegama učestvovali u borbi protiv požara.

Kako je ranije saopšteno, avion je upućen nakon što se Srbija obratila Rusiji za pomoć zbog pogoršanja situacije na požarištima i opasnosti da vatra ugrozi naseljena mesta.

Prema informacijama ruskog Ministarstva za vanredne situacije, odluka o slanju aviona, posade i operativne grupe doneta je po nalogu predsednika Rusije Vladimira Putina. Niš TV je objavio da je pomoć poslata nakon zahteva srpske strane.

Dolazak velikog protivpožarnog aviona predstavlja značajno pojačanje za ekipe na terenu, posebno u trenutku kada vetar i visoke temperature otežavaju lokalizovanje brojnih žarišta.

Iljušin može da izbaci oko 42.000 litara vode

Iljušin Il-76 prvenstveno je razvijen kao teški transportni avion, ali verzije koje koristi rusko Ministarstvo za vanredne situacije mogu biti opremljene posebnim sistemom za gašenje požara.

U teretni prostor postavlja se sistem rezervoara koji omogućava da avion ponese i u jednom naletu izbaci približno 42 tone, odnosno oko 42.000 litara vode ili odgovarajućeg sredstva za gašenje.

Velika količina vode oslobađa se u kratkom vremenu iznad požarišta, čime se može pokriti širok prostor. Takav udar posebno je značajan na velikim frontovima vatre i terenima kojima kopnene ekipe teško prilaze.

Za razliku od kanadera i pojedinih drugih protivpožarnih aviona, Il-76 ne zahvata vodu sa površine jezera ili mora tokom leta. Rezervoari se pune na zemlji, nakon čega avion poleće prema određenoj zoni požara. Zbog veličine letelice neophodni su odgovarajući aerodrom, logistika i pažljivo planiranje svakog naleta.

Protivpožarni Il-76TD dugačak je približno 46,6 metara, dok mu raspon krila iznosi oko 50,5 metara. Pokreću ga četiri mlazna motora, a maksimalna poletna masa može dostići približno 190 tona. Tehničke podatke i detalje o sistemu za ispuštanje vode objavio je Aero Telegraf.

Zbog njegovih dimenzija i kapaciteta u javnosti se često naziva „nebeskim vatrogascem“.

Prvi zadatak u Deliblatskoj peščari

Planirano je da Iljušin bude uključen u operacije u Deliblatskoj peščari zajedno sa helikopterima MUP-a Srbije i vatrogasno-spasilačkim jedinicama na zemlji.

Njegov zadatak nije da zameni postojeće snage, već da snažnim izbacivanjem vode uspori širenje vatre, obori visoki plamen i omogući ekipama na zemlji da bezbednije priđu žarištima.

Efikasnost vazdušnih naleta zavisiće od više faktora – jačine i pravca vetra, vidljivosti, gustine dima, konfiguracije terena i mogućnosti preciznog usmeravanja vode. Posada će zbog toga delovati u koordinaciji sa nadležnim komandnim strukturama Srbije.

Na velikim požarištima vazdušna podrška ima posebno važnu ulogu, ali konačno gašenje i obezbeđivanje terena zahtevaju dugotrajan rad kopnenih ekipa. Čak i nakon što otvoreni plamen nestane, panjevi, korenje, šumska stelja i drugi materijali mogu nastaviti da tinjaju i ponovo aktiviraju požar.

Vetar i visoke temperature otežavaju gašenje

Požar u Deliblatskoj peščari i dalje je aktivan, a promenljiv vetar otežava rad ekipa i doprinosi ponovnom razbuktavanju pojedinih žarišta. Visoke temperature, suva vegetacija i velika količina gorivog materijala stvaraju uslove u kojima se vatra može brzo širiti u više pravaca.

Procene zahvaćene površine menjale su se kako je požar napredovao. Prema objavljenim medijskim podacima, vatrom je zahvaćeno više od 3.500 hektara, dok pojedine procene sa terena govore o površini koja se približava iznosu od 4.000 hektara. Konačan obim štete moći će pouzdanije da se utvrdi tek nakon lokalizovanja požara i detaljnog pregleda čitavog područja. Blic je 18. avgusta objavio da je zahvaćeno više od 3.500 hektara.

Dim se vidi sa velike udaljenosti, dok su vatrogasne ekipe raspoređene na širokom i teško pristupačnom prostoru. Poseban izazov predstavlja zaštita šumskih sastojina, okolnih naselja, vikend-zona i infrastrukture.

Vatrogasno-spasilačke jedinice dejstvuju sa zemlje i iz vazduha. Podršku im pružaju zaposleni u „Vojvodinašumama“, pripadnici dobrovoljnih vatrogasnih društava, radnici drugih javnih ustanova, vozači radnih mašina, građani i volonteri.

Teška mehanizacija koristi se za uklanjanje vegetacije, proširivanje protivpožarnih pojaseva i pravljenje prostora koji bi trebalo da zaustavi ili uspori napredovanje plamena.

Požar bi mogao da dostigne istorijske razmere

U „Vojvodinašumama“ navode da je najveći zabeleženi požar u Deliblatskoj peščari u poslednjih nekoliko decenija izbio 1996. godine. Tada je ukupno bilo zahvaćeno 3.815,40 hektara, od čega je više od 2.235 hektara predstavljala opožarena šumska površina.

Ukoliko se potvrde sadašnje procene o površini koja se približava ili prelazi 4.000 hektara, aktuelni požar mogao bi da bude jedan od najvećih, a možda i najveći zabeležen na ovom zaštićenom području. Ipak, za takav zaključak potrebno je sačekati konačna merenja i zvaničnu analizu. Istorijske podatke o požarima objavile su „Vojvodinašume“.

Posledice neće biti samo materijalne. Deliblatska peščara predstavlja izuzetno vredan prirodni prostor sa retkim biljnim i životinjskim vrstama. Požar može uništiti staništa, promeniti sastav vegetacije i ostaviti posledice koje će se sanirati godinama.

Tek nakon završetka gašenja stručnjaci će moći da procene koliko je šume, niskog rastinja i drugih ekosistema oštećeno i koje će mere obnove biti potrebne.

Zajedničko dejstvo iz vazduha i sa zemlje

Dolazak Iljušina u Niš ne znači da je borba završena, ali predstavlja veliko pojačanje za ljude koji se već dugo nalaze na požarištu.

Avion sa oko 42 tone vode može u kratkom periodu da dejstvuje na širokom području, dok helikopteri imaju mogućnost preciznijeg rada na pojedinačnim žarištima. Kopnene ekipe zatim gase preostalu vatru, zalivaju teren i sprečavaju novo aktiviranje požara.

U takvoj operaciji najvažnija je koordinacija svih učesnika. Vazduhoplovi moraju da dobijaju precizne informacije sa terena, dok vatrogasci i ostale ekipe moraju na vreme biti obavešteni o mestu i trenutku izbacivanja vode.

Ruska posada i operativna grupa sarađivaće sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Srbije i drugim nadležnim službama. Zajednički cilj je lokalizovanje požara, zaštita naseljenih mesta i kritične infrastrukture, kao i smanjenje posledica po Deliblatsku peščaru.

Dok se borba sa vatrom nastavlja, dolazak Iljušina predstavlja dodatnu podršku stotinama ljudi koji danonoćno rade na terenu. Pred njima je i dalje težak posao, jer tek posle potpunog gašenja i višednevnog nadzora može da se kaže da je opasnost od ponovnog razbuktavanja prošla.