Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković našao se u centru pažnje javnosti nakon što je prisustvovao sahrani Ratka Mladića u Beogradu. Posebnu pažnju izazvala je poruka koju je tom prilikom objavio na društvenim mrežama.
Stanivuković je uz fotografiju sa sahrane Mladića napisao poruku u kojoj ga je oslovio kao „generala“ i svoje prisustvo na ispraćaju opisao kao dužnost, čast i zavjet.
„Generale, neka je tvojoj majci hvala“
U objavi na društvenim mrežama Stanivuković je, između ostalog, naveo:
„Generale, neka je tvojoj majci hvala! Znali smo i znamo šta je danas naša dužnost, da budemo ovdje! Drugi neka sude i neka pričaju. Za njih je, izgleda, krivica i biti Srbin, a za nas je to sveta dužnost, čast i zavjet. Presuda je danas donesena!“
Upravo ovaj dio objave izazvao je brojne reakcije i otvorio nove rasprave o odnosu političkih predstavnika prema ratnom nasljeđu i pravosnažnim presudama međunarodnih sudova.
Mladić pravosnažno osuđen na doživotni zatvor
Ratko Mladić je pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju 2017. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i drugih ratnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne krivične tribunale 2021. godine potvrdilo je prvostepenu presudu i kaznu doživotnog zatvora.
Mladić je preminuo nakon što je posljednje godine života proveo na izdržavanju kazne.
Nova rasprava o odnosu prema ratnoj prošlosti
Prisustvo javnih i političkih zvaničnika na sahrani, kao i način na koji su pojedini od njih govorili o Mladiću, ponovo su pokrenuli pitanje odnosa prema ratnoj prošlosti na prostoru bivše Jugoslavije.
Za jedne, njegovo nasljeđe predstavlja dio nacionalnog identiteta i ratne istorije koju žele da tumače iz sopstvene perspektive. Za druge, takve poruke predstavljaju neprihvatljivo relativizovanje presuda za najteže ratne zločine.
Posebno osjetljivim čini se pitanje javnog odnosa prema pravosnažno utvrđenim činjenicama, imajući u vidu težinu zločina za koje je Mladić osuđen.
Stanivukovićeva objava tako je postala povod za još jednu širu raspravu – gdje se završava pravo pojedinca da izražava stav, a gdje počinje odgovornost javnih funkcionera da svojim riječima ne doprinose dodatnim podjelama i produbljivanju društvenih sukoba.
