“TREBAŠ MI HITNO, NA PUTU SAM U SRBIJI” Nenadu je rano ujutru stigao sms sa nepoznatog broja, kada je otrkrio o čemu se radi, VEĆ JE BILO KASNO, ostao je bez novca

FOTO: PRINTSCREEN

Nekoliko ljudi sa područja Srbije i Republike Srpske, žrtve su prepredenog prevaranta, koji im je na isti način pričom o neraspoređenim donacijiama od nekoliko hiljada evra iz stranih fondova, na prevaru iznudio oko 700 evra.

Advertisement

O prevarantu koji po istom šablonu pronalazi, a zatim na prepreden način vara raseljena lica sa područja bivše Jugoslavije, a danas žive unutar RS ili Srbije, javnost je obavestio Savo Štrbac, direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas”.

Za sada su otkrivene dve prevare, jedna iz oktobra, druga iz novembra meseca ove godine, a u kojima je muško lice koje se predstavljalo kao Dragan, dobi između 45 i 50 godina, ostvarilo putem prevare ličnu korist od 400 evra, govoreći kako ima mogućnost da im sredi neraspođenu donaciju iz EU fonda u visini od 15.000 evra, a da oni moraju samo da plate taksu.

Advertisement

Za drugu, gde se okoristio 280 evra, tvrdi je da toliko iznosi taksa na ime neraspoređene donacije iz Razvojnog fonda Srbije u visini 15.000 evra.

U slučaju gde je prevarena porodica iz Republike Srpske, sve je krenulo od komunikacije sms porukama.

Advertisement

Žrtve prevare mami “neraspodeljenim donacijama”

“Nenade, dobro jutro, javi mi se na ovaj broj čim ustaneš, trebaš mi hitno, na putu sam u Srbiji, Slobo razvojni fond BiH”. Ovaj es-em-es u petak 7. oktobra 2022. u 7.40 stigao je na Nenadov mobilni.

Advertisement

Nenad i Bojana su izbeglice sa područja Bosanskog Petrovca. Oboje su studirali u Beogradu a po završetku studija venčali se i nastanili u Banjaluci. Nikola je auto-prevoznik i ima registrovanu firmu, koja je u poslednje dve godine zbog virusa korona lošije poslovala. Iznenađeni porukom od njima nepoznatog čoveka, odlučuju da ga nazovu.

Sa njim razgovara Bojana, koja je inače diplomirani ekonomista. Slobo joj govori kako im je u Razvojnom fondu BiH ostala jedna neraspodeljena donacija od EU, koju bi hteli mimo konkursa da dodele nekom ko ima registrovanu auto-prevozničku firmu.

Advertisement

Slobo govori čistom ijekavicom i u razgovor „ubacuje” da je i njegova majka sa područja Bosanskog Petrovca. Na sva Bojanina pitanja o donaciji Slobo odgovara ležerno i stručno.

Objašnjava joj da mogu izabrati donaciju od 5.000, 10.000 ili 15.000 evra, s tim da se za prvu ne plaća nikakva taksa, za drugu 250 evra, a za treću 400 evra. Napominje da treba požuriti sa predajom papira o registraciji firme i uplatom takse. Predlaže joj da njemu direktno u Beograd u toku dana donesu papire za firmu i keš za taksu, a on će sve drugo srediti.

Advertisement

Verujući da ih je neko preporučio iz Udruženja auto-prevoznika ili Ministarstva saobraćaja i veza Republike Srpske, gde je Nenad radio pre odlaska u privatnike, fascinirana i Slobinim saznanjima o njihovoj porodici, Bojana ga i ne pita odakle mu svi ti podaci.

Prevara vešto organizovana

Advertisement

U 9.32 Bojana Slobi šalje es-em-es: „Molim vas da li je potrebno da imamo otvoren devizni račun?” „Ne, isplata je u KM. Ide preko Sarajeva”. Bojana ga zove i obaveštava ga da su se odlučili za najveći iznos donacije i da će po sinu poslati papire i novac u Beograd, a pošto joj je sin mlad i ne poznaje Beograd, sa njim će putovati i njihov porodični prijatelj. Slobo joj sugeriše da je bolje da sin dođe sam jer priču o donaciji ne treba širiti.

Oko 11 sati sin kreće svojim kolima za Beograd auto-putem preko Hrvatske. U 11.20 Slobo šalje es-em-es Bojani: „Nije me zvao vaš sin.” „On je krenuo, u Hrvatskoj je, sad ću reći da vas zove? Ili da vas zove kad uđe u Srbiju?”, pita Bojana. „Može kada uđe u Srbiju”, stiže joj poruka. „Okej, u redu! Pozdrav”, odgovara ona.

Advertisement

Susret između sina i Slobe desio se oko 15 sati u centru Beograda, ispred Doma omladine. Sin zaustavlja auto na putu, pali migavce i iz automobila Slobi predaje papire i 1.000 KM. I ne traži kusur. Slobo mu rukom pokazuje neki prozor na visokoj zgradi i govori mu: „Tamo je moja kancelarija. Tu će tvoj otac u četvrtak potpisati ugovor.” Sin primećuje da je Slobo krezub.

Čim je izvršio predaju „paketa” javlja majci da je obavio predaju, ali da mu Slobo ne uliva neko poverenje zbog svog izgleda. Bojana istog momenta zove Slobu na broj preko kojeg je sa njim komunicirala do tada. Automat javlja da je korisnik nedostupan. Tek tada je postala svesna da su žrtve prevare i da su pare otišle unepovrat.

Drugi slučaj: Beograd, utorak, 15. novembar 2022, jutro, oko 9.30 sati. U kancelariji „Veritasa” zvoni fiksni telefon. Službenica diže slušalicu: „Dobro jutro, ovde Dragan iz Razvojnog fonda Srbije. Treba mi gospodin Štrbac”, čuje se ugodan muški glas koji „cepa ekavicu”. „Gospodin Štrbac još nije došao, a ne znam ni da li će dolaziti danas”, odgovara sekretarica. „Možda mi i vi možete pomoći.

U fondu nam je ostala jedna neraspodeljena donacija za nosioce poljoprivrednih gazdinstava na području Beograda. Postoji mogućnost da je dodelimo bez raspisivanja konkursa. Ja bih voleo da to bude izbeglica iz Hrvatske, pa ako znate nekog ko ispunjava ovaj uslov, prosledite mi njegov kontakt”, kaže muški glas.

Advertisement

Službenica se setila Đorđa, izbeglice iz okoline Benkovca, kojem je otac ubijen u „Oluji”. U to vreme Đorđe je imao samo dve godine. Nazove ga i prepriča mu razgovor sa Draganom iz Razvojnog fonda Srbije. Đorđe je saglasan da se njegov kontakt prosledi Draganu.

“Za donaciju od 15.000 evra, plati taksu 280 evra”

Istog dana u 10.43 Dragan zove Đorđa, koji poziv Đorđe propušta. Pet minuta kasnije Đorđe zove Dragana. Dragan Đorđu ponavlja ono što je već ranije saopštio službenici „Veritasa” dodajući da može da bira visinu donacije između 5.000, 10.000 i 15.000 evra. Za onu od 5.000 ne plaća se ništa, za onu od 10.000 plaća 180 evra, a za onu od 15.000 280 evra u dinarskoj protivvrednosti na ime neke takse.

Đorđe veruje Draganu i zbog toga što je u njihovom „poznanstvu” posredovao „Veritas” i što govori „po naški”. Đorđe se opredeljuje za najveću donaciju. Dragan mu predlaže da se sastanu što pre. Savetuje mu da donese papire od firme i pare za taksu, a on će popuniti formulare i uplatiti taksu. Predlaže mu da se sastanu u blizini njegove kancelarije ispred Doma omladine. Uzgred mu skreće pažnju da dođe sam kako se ne bi širila priča o donaciju.

Đorđe je na sastanak iz Surčina došao kolima sa svojom devojkom. Zaustavili su se u blizini Doma omladine. Đorđe je upalio sva četiri migavca, izišao iz auta i čoveku koji ga je čekao predao papire za firmu i 32.000 dinara. Dragan je Đorđu rekao da mu je potrebno od dva do sedam dana do potpune realizacije ove donacije.

Advertisement

Đorđe je zapazio da je Dragan star između 45 i 50 godina, da je krezub i da ima kratku sedu bradu i kratku sedu kosu, napred malo proćelav. Susret je trajao svega minut, a cela „operacija”, od prvog kontakta do predaje „paketa”, trajala je oko dva sata.

Dva dana kasnije Dragan se ponovo javio na „Veritasov” fiksni telefon i zamolio službenicu da mu ponovo izdiktira Đorđev broj mobilnog pošto ga prvi put nije dobro zapisao. Nakon toga, u 9.39 Dragan zove Đorđa, sa drugog broja mobilnog i saopštava mu da će ga pozvati u petak ili ponedeljak u svoju kancelariju da potpiše ugovor.

Usput mu napominje da je jedan korisnik odustao od donacije koju bi hteo takođe da dodeli nekom izbeglici iz Hrvatske pa ako zna nekog sa registrovanim poljoprivrednim gazdinstvom da mu da njegov kontakt. U tom trenutku kod Đorđa se javlja trunka sumnje, pa mu odgovara da nema takav kontakt.

Advertisement

Sutradan Dragan obaveštava Đorđa da je sve u redu sa njegovim predmetom i da dođe u ponedeljak u 13 sati u njegovu kancelariju u Makedonsku 22 da potpiše ugovor, a u utorak će mu biti prebačene i pare. Đorđe je u ponedeljak ujutro zvao Dragana na oba telefonska broja. Korisnik je bio nedostupan. Tog trenutka i Đorđe je postao potpuno svestan da je prevaren.

Naravoučenije: I Bojana i Đorđe su svesni da su žrtve profesionalnog prevaranta. Ni izgubljene pare ne bole koliko povređeni ego. Da im je neko pričao da se njemu desila ovakva prevara, rekli bi mu da je naivan, pohlepan i da se to njima ne može desiti.

U početku od sramote nisu nikome ni pričali šta im se desilo. Tešili su sami sebe da i nisu mnogo platili za nauk. Da bi zaštitili i druge potencijalne žrtve ovog i sličnih prevaranata, ipak, su prihvatili moj predlog i svoja iskustva ispričali beogradskim inspektorima za prevare.

(Izvor: Blic)