DIGAO SRBIJU NA NOGE: Ovaj SRBIN je napisao status koji NIKOGA ne ostavlja ravnodušnim!

FOTO ILUSTRACIJA: BEOGRAD.IN

Doktor Vladimir Đurić, psihoterapeut iz Beograda, okačio je na svom Fejsbuk profilu status koji je, sudeći po komentarima, rasplakao pola Srbije.

Advertisements - Nastavak teksta ispod oglasa 💗

Veliki broj ljudi pronašao se u priči koju je ovaj psihoterapeut odlučio da podeli sa nama i ukaže nam na teške životne momente. Naime, Đurić je na vrlo slikovit način opisao scenu kojoj je prisustvovao prilikom posete jednoj beogradskoj pekari. Tekst vam prenosimo u celosti: “Pekara… U radno vreme… Gužva… I najbolji burek na svetu…

Ona je mlada… Recimo II godina fakulteta… Ima lepu “Bečku“ kariranu košulju… Farmerke i starke… Kosu jutros opranu… Lepe zube… I nasmejane oči… Izgleda kao prototip “fine Studentkinje iz Provincije, koja je več na prvom koraku u Balkanskoj ulici morala postati velika i dorasla i ozbiljna i odgovorna i snalažljiva, jer je lepo vaspitana i na ozbiljnom porodičnom poduhvatu, na Studijama, tom luksuzu zbog koga se cela porodica žrtvovala i od koje se to jednostavno i očekuje“.

Pored nje je čovek… 55 godina… Nizak… Sed… Sa brkovima požutelim od duvana… Prastarim pantalonama, cipelama iz Trsta i rasparenom košuljom… Maneken radnika jedne od onih fabrika za koje čujemo na televiziji kada njihovi sindikati blokiraju neku prugu ili autoput… Nervozan… I očigledno na mestu na kome ne pripada…

Nesnađen u gužvi i napetosti… I Srbiji… I u Dvehiljaditim…Izgleda kao otac koji je došao da poseti ćerku na studijama u Beogradu… Da vidi gde i kako živi… Da bude malo ponosan… I da ima šta da priča sledećih dva meseca na kafi na poslu… Mići Nosonji, Piksiju i Dani…

Advertisements - Nastavak teksta ispod oglasa 💗

Ćerka donosi tanjir sa burekom za ćaleta i staju tik pored mene… Ona jede neki mali kroasan… Pa njoj uostalom, ni ne treba puno… Izgovara “E sad ćeš da vidiš šta je burek… O tome sam ti pričala, Tajo“… I onda…. Kreće otimanje…. Ona pokušava da mu ubaci kusur od par žutih i zelenih novčanica u džep… On je oštar u neprihvatanju… “Neka neka, imam ja još od stipendije… Tebi treba više…“ izgovara ćerka.

Advertisements - Nastavak teksta ispod oglasa 💗

Otac se brecnu… Godinama uvežbano dostojanstvo i dozvoljeni minus se sukobiše u trenu u njegovoj glavi i on pokleknu i prihvati pozamašnu pozajmicu… Od 176 dinara… Jedu ćutke… Zajedno su… Uživaju… “Kad ti polazi autobus“… “U 10“ … “Super stižemo opušteno. Mnogo mi je drago da si bio. Hvala ti. Čim prođe junski rok eto me kući“…reče ćerka.

Razmišljam… Koliko li je ovakvih devojki trenutno na privremenom boravku u Beogradu… Diskretnih heroja… Skromnih, ispravnih i dobrih… Zagledanih u budućnost… koju sada stvaraju…svojim svakodnevnim odricanjem…i trudom… Koliko li je roditelja po onim zaboravljenim gradovima po Srbiji… Siromašnih i pristojnih… Maksimalno stisnutih… Uskraćenih za svako zadovoljstvo… zarad budućnosti… i zato što je to kod nas tako normalno… jer pobogu” imaju studenta“…

Advertisements - Nastavak teksta ispod oglasa 💗

Mislim se… Ko li će se usrećiti sa njom? Koja firma, sud ili bolnica? Ko li će biti srećan da je sretne, i pametan da se odmah zaljubi i da je ne pušta ni za kakav šljašteći-hipnotišući-privlačeći silikon, hijaluron ili šminku? Kome li će ona roditi neke nove studente? Koje će ispravno vaspitati, naučiti vrednostima, ponosu i ispratiti u Beli Svet…Zbog kojih će se i ona svega odreći, za nekih 20 godina… Voleo bih da mogu da privirim u pekaru tamo negde oko 2040… I da je zateknem sa ocem (dekom) i ćerkom (unukom)… Kako njupaju… I smeju se….Jer… Siguran sam da će doći vreme da ovakvi ljudi budu srećni… Jednostavno mora biti tako…. Mora jedanput krenuti…. To je igra velikih brojeva…to jest godina… Mada…”

(Izvor: Mediji)

Advertisements - Nastavak teksta ispod oglasa 💗
Advertisements - Nastavak teksta ispod oglasa 💗
Advertisements - Nastavak teksta ispod oglasa 💗