Foto: Wikimedia

U ljetopis Gornjeg manastira, pod datumom 17/30. april 1962. godine, a ustvari vjerovatno neki dan kasnije, posto je pismo tako datirano stiglo postom iz Beograda, jeromonah Serafim Kasic prepisuje pismeno svjedocanstvo o dvokratnom iscjeljenju od oboljenja ociju djevojke iz Sarajeva – krajem cetrdesetih i pocetkom pedesetih godina dvadesetog stoljeca – koje je napisao gospodin Aleksandar Xodic iz Beograda i prilaze ga u originalu:

Advertisements

„To bese 1961. godine meseca avgusta, prilikom posete manastiru Ostrogu radi poklonjenja Bogu i Svetom Vasiliju. Poslije svete Liturgije poklonici su sakupljeni u grupice pricali svoje dozivljaje. Neko je dosao od muke, da trazi olaksanje; drugi, opet, da odaju hvalu i blagodarnost Bogu i Svetom Vasiliju za pomoc i utehu koju su dobili – bilo za sebe ili za svoje mile i drage.

Advertisements

Prisao sam dvema zenama, koje su pile kafu. Stupih sa njima u razgovor. Rekose da su iz Sarajeva. I jedna od njih isprica mi povod svoga poklonickog dolaska:

„Imala sam sestricinu, koja je (uoci Drugog svjetskog rata – prim. prir.) jako bolovala od ociju. Isla je mnogim ljekarima, ali pomoci nije bilo. Jednog dana ja joj rekoh da odemo pod Ostrog i ona pristade. Pod Ostrogom smo pristupile Svecu, pomolile se i ostale citav jedan dan i ona – potpuno ozdravi! Vrijeme je prolazilo.

Advertisements
Loading...

Za vrijeme okupacije moja sestricina vjerila se za jednog Italijana. Dok je cekala pasos da ode za Italiju, ja joj jednog dana predlozila da ode do Ostroga i da se pokloni Bogu i Svetom Vasiliju iz zahvalnosti za svoje iscjeljenje. I rekoh joj: „Tebi pomoze Bog i Sveti Vasilije “ A ona odgovori: „Ko zna, tetka, ko mi pomoze – ljekari ili svetac!? No cu da idem.“ Ja zacutah.

U toku te noci nju su oci od iste bolesti, ali jos jace zaboljele, da je cijelu noc prejaukala.
Sutra ujutru zamoli me: „Tetka, (h)ajdemo pod Ostrog. Istoga dana smo krenule. Prenocile smo pod Ostrogom, pristupile Svecu i pomolile se i – opet je ozdravila!

Kasnije je otisla za Italiju, gdje i danas zivi sa svojim muzem. I svake godine, posto ne moze da dodje, posalje neki dar manastiru u znak svoje blagodarnosti Bogu i Svetom Vasiliju. Ona posalje meni a ja donesem. Evo, sada sam donijela tamjan koji je poslala…“

Advertisements
Advertisements

(Izvor: Mediji)