Mujo postao poliglota: učio strane jezike sedmicama, a onda ga je stranac u kafani potpuno zbunio
U malom bosanskom gradu, u staroj kafani u kojoj se svakog jutra raspravljalo o politici, ekonomiji i vremenskoj prognozi, glavno mjesto bilo je rezervisano za Muju i njegovog nerazdvojnog prijatelja Hasu.
Jednog jutra, uz prvu kafu i rahat-lokum, Mujo je izvadio malu svesku ispisanu olovkom i nekoliko pohabanih papirića. Ponosno je objavio da je odlučio da promeni svoj život.
„Haso, moj brate, shvatio sam da u ovom modernom svijetu nema hljeba bez škole i stranih jezika. Gledam ove turiste, vrte telefone, pričaju engleski, njemački, španski… Osjećam se kao da živim u pećini. Od danas učim svjetske jezike!“
Haso ga je pogledao ispod oka i otpuhnuo.
„Dobro, Mujo, svaka čast na ambiciji. Ali odakle ćeš početi? Znaš li ti uopšte kako se kaže ‘dobar dan’ na engleskom?“
Mujo se počešao po glavi.
„Polako, Haso. Sve se to da naučiti. Samo treba upornosti i dobre volje.“
Sedmice učenja
Narednih nekoliko sedmica Mujo je zaista ozbiljno prionuo na učenje. Kupovao je sveske, prelistavao rječnike i zapisivao strane riječi gdje god je stigao.
Kada su se ponovo sreli u kafani, Mujo je već bio pun samopouzdanja.
„Haso, ja sam ti sad pravi poliglota. Ako neko naiđe, ja odmah hvatam priču. Nema zime za Muju!“
Haso se nasmijao.
„Dobro, profesore, samo čekamo da se ukaže prilika.“
I prilika se pojavila brže nego što su očekivali.
Stranac postavlja pitanje
Vrata kafane otvorila su se, a unutra je ušao stranac sa rancem na leđima. Izgledao je kao turista koji se izgubio.
Prišao je stolu i na engleskom upitao da li neko zna gdje se nalazi najbliža benzinska pumpa ili autobuska stanica.
Odjednom je nastala tišina.
Svi pogledi bili su uprti u Muju.
Haso ga je pogledao i jedva zadržao osmijeh.
Mujo se uspravio, namjestio naočare i ozbiljno pogledao stranca u oči. Nekoliko sekundi je ćutao, kao da u glavi slaže savršenu rečenicu.
A onda je rekao:
„Brate moj dragi, ovdje ti ni rođeni Google Maps ne može pomoći, a kamoli moj engleski! Sjedni ti nama ovdje, popićemo po jednu hladnu, pa ćemo lako za stanicu!“
Kafana je prasnula u smijeh
Cijela kafana eksplodirala je od smijeha.
Haso se uhvatio za stomak, kelner je jedva ostao na nogama od smijeha, a Mujo je samo odmahnuo rukom kao da se ništa posebno nije dogodilo.
Strancu je, uz pomoć nekoliko gestova i riječi, ipak nekako objašnjeno gdje treba da ide.
Mujo je potom zatvorio svoju svesku i ozbiljno zaključio:
„Znaš šta, Haso?“
„Šta?“
„Strani jezici jesu važni… ali naš jezik je ipak najbolji kad treba čovjeka pozvati na pivo.“
Haso klimnu glavom.
„E, to si već savršeno naučio.“
I tako je Mujo možda odustao od titule poliglote, ali je tog dana u kafani naučio najvažniju lekciju — nije problem ne znati strani jezik, problem je hvaliti se njime prije nego što ti zatreba.
