Vaspitačica sa 30 godina iskustva odgovorila na polemiku zbog sina Veljka Ražnatovića: „Nema razloga za toliku reakciju“
Vrtić „Plavi čuperak“ u Titelu našao se u centru pažnje javnosti nakon što je bokser Veljko Ražnatović izrazio nezadovoljstvo zbog kostima koji je njegov najmlađi sin nosio tokom pripreme za vrtićku priredbu. Dečak je bio obučen u kostim bubamare čiji je donji deo podsećao na suknjicu, što je pokrenulo brojne komentare i rasprave na društvenim mrežama.
Dok jedni podržavaju stav poznatog boksera, drugi smatraju da je reč o uobičajenoj dečjoj igri i bezazlenom izboru kostima. U raspravu se uključila i vaspitačica Suzana Lazarević, koja iza sebe ima tri decenije profesionalnog iskustva. Prema njenom mišljenju, ovakva situacija ne bi trebalo da izaziva toliko burne reakcije.
„Ne mogu da dam potpuno kompetentan komentar“
Lazarević je za Telegraf.rs objasnila da nije bila prisutna u vrtiću u Titelu i da nije učestvovala u događaju, već je o slučaju saznala iz medija i komentara na internetu.
Ipak, iz ugla svog dugogodišnjeg iskustva u radu sa decom, ističe da se u vrtićima svakodnevno dešavaju slične situacije i da je u ovom slučaju najvažnije razumeti dečju perspektivu.
Kako objašnjava, deca imaju pravo da izraze svoje želje i interesovanja, a izbor kostima često je samo deo igre, bez značenja koje mu odrasli naknadno pripisuju.
Dete od pet ili šest godina već ima omiljene junake i jasno izražene simpatije prema određenim likovima, dok mlađe dete, poput dvogodišnjaka, najčešće bira ono što mu se u tom trenutku dopada.
Lazarević takvo ponašanje upoređuje sa situacijama u kojima deca kod kuće obuvaju majčine cipele sa visokim potpeticama ili isprobavaju različite komade odeće.
Dodaje da razume kako deo javnosti u Srbiji i dalje ima tradicionalnija shvatanja, ali smatra da dečju igru ne treba posmatrati kroz iste kriterijume kao ponašanje odraslih.
Kakav program se primenjuje u vrtićima?
Govoreći o programu rada u predškolskim ustanovama, Lazarević je navela da se pristup na koji se poziva vrtić u Titelu primenjuje već godinama.
Prema njenim rečima, među vaspitačima postoje različita mišljenja o savremenom načinu rada sa decom. Dok pojedini podržavaju novi pristup, drugi su više naklonjeni tradicionalnom modelu vaspitanja, a treći smatraju da bi poseban akcenat trebalo staviti na usvajanje životnih vrednosti.
Ipak, vaspitači su dužni da postupaju u skladu sa propisanim programom rada, dok se svakodnevni vaspitni proces odvija kroz različite aktivnosti, komunikaciju i odnos sa decom.
„Ljudi reaguju i na mnogo manje stvari“
Tokom tri decenije rada sa decom, Lazarević se, kako kaže, susretala sa različitim reakcijama i očekivanjima roditelja.
Ističe da nezadovoljnih roditelja uvek ima, ali da smatra kako konkretan događaj u Titelu ne treba posmatrati kao veliki problem.
Podseća da vrtić nije modna pista i da je najvažnije da deca budu obučena u skladu sa svojim uzrastom i aktivnostima koje ih očekuju tokom dana.
Dodaje da su boravak napolju, igra u blatu, voda i kiša normalan deo detinjstva, iako i takve svakodnevne situacije ponekad izazivaju negodovanje roditelja.
Lazarević ne smatra da su roditelji uvek u pravu, ali ni da vaspitači nikada ne greše. Kada je reč o slučaju u Titelu, ocenjuje da su njene koleginice postupile u skladu sa svojim profesionalnim obavezama.
Koliko ovakve situacije utiču na decu?
Govoreći o mogućem psihološkom uticaju ovakvih događaja na najmlađe, vaspitačica ističe da je reč o složenoj temi u kojoj roditelji imaju veoma važnu ulogu.
Deca veliki deo dana provode u vrtiću, zbog čega vaspitači značajno utiču na njihovo odrastanje. Ipak, porodica ostaje važno okruženje u kojem deca usvajaju obrasce ponašanja, stavove i vrednosti.
Prema njenim rečima, mališani uče posmatrajući odrasle, kako u vrtiću, tako i kod kuće i u svakodnevnom okruženju.
Zbog toga smatra da je odgovornost svih odraslih da deci pruže podršku i pomognu im da razviju samostalnost, sigurnost i zdrave međuljudske odnose.
Kako je počela polemika zbog kostima bubamare?
Polemika je počela nakon što je Veljko Ražnatović na društvenim mrežama objavio da je nezadovoljan načinom na koji se u vrtiću pristupa izboru kostima za decu.
Povod je bio kostim bubamare koji je obukao njegov najmlađi sin, a čiji je donji deo podsećao na suknjicu.
Ražnatović je naveo da su mu zaposleni u vrtiću objasnili da su kostimi dostupni svoj deci i da mališani mogu sami da izaberu ono što žele da obuku. Takođe je preneo da mu je rečeno da roditelji koji se ne slažu sa takvim pristupom mogu da promene predškolsku ustanovu.
Njegova objava izazvala je brojne reakcije, a mišljenja javnosti ostala su podeljena.
Iz vrtića su objasnili da je u pitanju igra uloga, dok je direktorka Jovanka Andrić poručila zaposlenima da situaciju posmatraju iz perspektive deteta.
Prema njenom objašnjenju, dvogodišnji dečak koji izabere određeni kostim ne radi ništa neobično, već učestvuje u igri i bira ono što mu se dopada. Zbog toga, kako je istaknuto, ne treba donositi zaključke o detetu na osnovu njegovog izbora odeće.
Rasprava o dečjoj igri i roditeljskom vaspitanju se nastavlja
Slučaj iz Titela otvorio je širu raspravu o tome gde se završava sloboda deteta u igri, a gde počinje uloga roditelja i vaspitača u njegovom odrastanju.
Dok roditelji imaju pravo da izraze svoje stavove i očekivanja, predškolske ustanove imaju obavezu da obezbede bezbedno i podsticajno okruženje za svu decu.
Čini se da će za prevazilaženje ovakvih nesporazuma biti najvažniji otvorena komunikacija, međusobno razumevanje i zajednički interes – dobrobit najmlađih.