U 79. godini dobila je dijete, a starija djeca tražila da joj ga oduzmu: Ono što se otkrilo pred sudom promijenilo je sve

Porodične sudnice rijetko svjedoče pričama koje toliko pomjere granice uobičajenog. Kada je 79-godišnja Eleonora Miler dobila kćerku Emili, vjerovatno nije ni slutila da će ubrzo morati pred sudom braniti ne samo svoju sposobnost da brine o djetetu, već i pravo da sama donosi odluke o vlastitom životu i imovini.

Njena odrasla djeca, Suzan i Majkl, zatražili su od suda da majku proglasi nesposobnom i da joj oduzme starateljstvo nad novorođenom bebom.

U početku je izgledalo da će postupak biti usmjeren na zaštitu starije žene i djeteta. Međutim, jedan svjedok i dokumenti koje je donio u sudnicu potpuno su promijenili tok slučaja.

Svedok koji je otkrio gotovo 50 godina staru priču

Na saslušanju se pojavio dr Tomas Benet, specijalista reproduktivne endokrinologije i dugogodišnji prijatelj Eleonorinog pokojnog supruga Džordža.

Sa sobom je donio medicinsku dokumentaciju staru gotovo pet decenija.

Dokumenti su pokazali da su Eleonora i Džordž još prije 47 godina željeli da dobiju još jedno dijete, ali su nakon nekoliko gubitaka trudnoće odustali od pokušaja.

Kada je Džordžu krajem sedamdesetih dijagnostikovan karcinom, supružnici su odlučili da prije početka agresivnog liječenja sačuvaju njegov biološki materijal.

Iako se njegovo zdravstveno stanje u jednom trenutku poboljšalo, bolest se kasnije vratila. Džordž je preminuo, ali su dokumenti o čuvanju biološkog materijala, prema navodima iz postupka, tokom narednih decenija uredno obnavljani.

Tako je, nakon toliko godina, postojala mogućnost da Eleonora ostvari želju koju je sa suprugom imala još prije skoro pola vijeka.

DNK analiza uklonila posljednju sumnju

Pred sudom su predstavljeni i rezultati DNK analize.

Prema dokumentima iz postupka, analiza je potvrdila da je pokojni Džordž Miler biološki otac djevojčice Emili.

Time je, barem kada je riječ o porijeklu djeteta, otklonjena jedna od najvećih nedoumica koja je pratila cijeli slučaj.

Ipak, ostalo je mnogo važnije pitanje: može li 79-godišnja žena samostalno donositi odluke i brinuti o novorođenčetu?

Ljekari procijenili njeno zdravstveno stanje

Eleonora je podvrgnuta detaljnim fizičkim i psihološkim procjenama.

Prema nalazima predstavljenim tokom postupka, ljekari su zaključili da je bila sposobna da razumije zdravstvene i pravne posljedice svojih odluka.

Njeni advokati su posebno istakli da sama činjenica da neko ima 79 godina ne znači automatski da je nesposoban da donosi odluke o svom životu ili imovini.

Međutim, najveći obrt tek je uslijedio.

Poruke koje su promijenile tok suđenja

Odbrana je sudu predstavila prepisku Eleonorine odrasle djece.

Poruke, prema navodima iz postupka, otvorile su pitanje njihovih stvarnih motiva za pokretanje tužbe.

Iz komunikacije je, kako je predstavljeno pred sudom, proizlazilo da je važnu ulogu imala i borba oko porodične imovine i nasljedstva.

Navodno su razgovarali o mogućnosti da majku proglase nesposobnom prije nego što promijeni testament i pravno prizna najmlađu kćerku kao nasljednicu.

U tom slučaju, porodična imovina više ne bi bila podijeljena između dvoje djece, već bi se otvorilo pitanje nasljedstva za troje.

Odjednom, postupak koji je na početku izgledao kao borba za dobrobit majke i bebe dobio je potpuno drugačiju dimenziju.

Sud odbio zahtjeve starije djece

Nakon pregleda medicinske dokumentacije, finansijskih podataka i drugih dokaza, sud je odbio zahtjeve Suzan i Majkla.

U obrazloženju odluke naglašeno je da godine same po sebi ne predstavljaju dokaz nečije nesposobnosti da donosi odluke.

Sud se, kako je navedeno u priči, mora oslanjati na konkretne dokaze, a ne na pretpostavke ili nelagodu članova porodice zbog nečijih životnih izbora.

Eleonora je tako zadržala pravo da brine o svojoj najmlađoj kćerki i samostalno odlučuje o vlastitoj imovini.

Godinama kasnije, porodica se ipak pomirila

Nakon sudskog postupka odnosi u porodici počeli su se postepeno smirivati.

Eleonora je odlučila da imovinu rasporedi tako da zaštiti interese sve svoje djece, dok je za najmlađu kćerku osnovan poseban zaštićeni fond.

Suzan i Majkl su s vremenom prihvatili novu porodičnu situaciju i uspostavili kontakt sa svojom najmlađom sestrom.

Priča koja je počela kao neobičan porodični sukob tako je završila porukom koja je mnogo šira od samog sudskog postupka:

Godine same po sebi ne određuju nečiju vrijednost, sposobnost niti pravo da odlučuje o vlastitom životu. Ponekad se prava istina o porodičnim odnosima otkrije tek onda kada sve izađe pred sud.