

Osim vrišteće smeđeg enterijera, svima upada u oči jedan drugi detalj: ‘Ispočetka mi čudno nešto, deca sede bez mobilnog telfona u rukama, a bogami i roditelji. I onda klik – pa da…’
Na Fejsbuk stranici Nostalgija objavili su fotografiju stereotipnog stana iz ’70-ih i ’80-ih godina uz opis „Ovako su izgledali stanovi u Jugoslaviji osamdesetih“. A svima upada u oči jedna stvar.
„Tom stanu ne fali ništa. Vidite koliko ljubavi ima, deca sede roditeljima u krilu, to je bilo najvažnije Ne kao sad kad svako sedi za sebe i samo gleda u telefon. Nema niko vremena za pričanje. To je tužno i žalosno“, „Ja sam prvo uočila da roditelji drže decu u krilu. Bilo je to vreme ljubavi u porodici. Sad svako u svoj telefon gleda“, “ Stan nije bitan na ovoj slici. Meni super!!! Ja sam imala prelepo djetinjstvo u takvom domaćinstvu!!! Moji roditelji, sestra, ja, crtaći u 19:15, silni gosti, sela!!! Meni ništa nije falilo, a topline doma bilo napretek!!!“, „I šta im je falilo? To se zvao dom, u kome smo bili srećni….“
(Izvor: Espreso)