

Tokom mog drugog meseca škole za medicinske sestre, profesor nam je dao nenajavljeni test. Bila sam uzoran student i lako sam odgovorila na pitanja, dok nisam pročitala poslednje: “Kako se zove žena koja čisti školu?
Ovo mora biti neka šala. Videla sam je nekoliko puta. Bila je visoka, tamne kose, u 50-im godinama, ali kako da znam njeno ime? Predala sam ispit, ostavivši poslednje pitanje praznim. Pre nego što se čas završio, jedna studentkinja je pitala hoće li se poslednje pitanje računati u ocenu.
„Apsolutno“, odgovorio je profesor. ‘U svojim karijerama sretaćete mnoge ljude. Svi su važni. Zaslužuju vašu pažnju i brigu, čak i ako je to samo osmeh i pozdrav. Nikad nisam zaboravila tu lekciju. I naučila sam da se zove Doroti.
Priča je izvorno objavljena u časopisu Guideposts. Autorka je medicinska sestra JoAnne C. Jones.
(Mediji)