JEZIV OBIČAJ u Vranju posle smrti člana porodice: U njemu su učestvovala čak i deca koja su zbog toga ceo život VUKLA TRAUME

FOTO: PRINTSCREEN

Smrt člana porodice jedan je od najtežih i najemotivnijih trenutaka koje ljudi doživljavaju.

Advertisement

U Srbiji postoji niz običaja koji se poštuju kada neko umre, a svi imaju za cilj ispraćaj pokojnika na dostojanstven način i pružanje podrške porodici koja tuguje.

U Vranju se, pak, dugo zadržao jeziv običaj nekoliko godina posle sahranjivanja preminulog člana porodice.

Gubitak člana porodice svi teško prihvatamo, a običaji koji se sprovode pre i posle sahrane razlikuju se „od sela do sela“.

Obaveštavanje familije i prijatelja, priprema pokojnika za sahranu, takozvana Tajna večera ili Velika pomana (izražavanje saučešća porodici), sahrana i pomeni su običaji koji se praktikuju u celoj Srbiji.

Advertisement

U Vranju i okolini dugo se zadržao specifičan običaj koji se sprovodio posle sahrane, a o kojem je pisao srpski etnolog i istoričar Tatomir Vukanović.

Reč je o prekopavanju groba koje se obavljalo nekoliko godina posle sahrane.

Advertisement

Staro vranjsko groblje nalazilo se do same varoši i bilo je ograđeno zidovima. Na sredini groblja nalazila se oronula grobljanska crkva i klisarnica, gde su se ljudi sklanjali u slučaju lošeg vremena.

Pored starovremskih grobova bilo je i bogataških grobova gde su uvek gorela kandila. Iznad svakog groba se nalazio krst isklesan od kamena ili načinjen od drveta, a do krsta se nalazila testija vode u čije se grlo stavljao bosiljak.

Advertisement

Prekopavanje groba bio je običaj koji se sprovodio nekoliko godina od smrti člana porodice. To se radilo s namerom da se u isti grob sahrani telo drugog preminulog.

Kako navodi Vukanović, kosti bi se iz groblja pokupile i stavile u torbu, napravljenu od čistog platna. Pošto bi kosti sveštenik „prepojao,“ one bi bile stavljene pored sanduka novoupokojenog člana porodice u taj isti grob.

Advertisement

Ovom običaju prisustvovali su svi članovi porodice, čak i najmlađi.

Mnoga deca koja su prisustvovala činu otkopavanja groba i vađenja kostiju – najčešće prababa i pradeda – vukla su traume celog života, jer su videla posmrtne ostatke najmilijih.

Advertisement

Ovaj običaj je, na sreću, odavno napušten, ali je ostao zabeležen kao svedočanstvo jednog vremena u gradu na jugu Srbije.

(Žena)

Advertisement
Advertisement
Advertisement