Supruga Branka Cvejića kroz suze otkrila njegove poslednje reči: „Tebi treba ja da poljubim ruku“

Tri godine nakon smrti Branka Cvejića, njegova supruga Vesna otvoreno je govorila o njihovih 57 zajedničkih godina, životu uz umetnika, porodici i poslednjem susretu u bolnici. Priznala je da joj je danas teže nego neposredno nakon njegovog odlaska jer je tek s vremenom shvatila da je izgubila „polovinu sebe“.

Branko Cvejić, jedan od najcenjenijih srpskih glumaca i nezaboravni Lister iz serije „Grlom u jagode“, preminuo je 2022. godine. Iza njega je ostala bogata umetnička karijera, ali i porodica koja i danas pokušava da se navikne na život bez njega.

Njegova supruga Vesna Cvejić, s kojom je proveo 57 godina, progovorila je o njihovom zajedničkom životu, ljubavi, deci i poslednjim danima glumca. Njene reči otkrivaju koliko je Branko bio posvećen pozorištu, ali i koliko je njihov brak bio ispunjen putovanjima, druženjima i malim svakodnevnim zadovoljstvima.

„Obogatio je moj život“

Vesna je istakla da je uz Branka imala priliku da upozna potpuno drugačiji svet. Dok je ona radila kao profesor hemije na Medicinskom fakultetu, njegov život bio je neraskidivo povezan sa pozorištem, umetnošću i ljudima iz kulture.

„On je bio veliki kulturni radnik i posvećenik. Obogatio je moj život. Ja sam bila profesor hemije na Medicinskom fakultetu, a njegov život bio je svet u kojem sam fantastično plivala. Kao da sam imala dva života“, ispričala je.

Njih dvoje upoznali su se na Hvaru, gde su se kasnije i venčali. Upravo se na to mesto Vesna vraća čuvajući uspomene na početak njihove ljubavi.

Kako je rekla, njihova zajednica nije bila ispunjena materijalnim bogatstvom, već iskustvima koja se ne mogu kupiti.

„Imali smo bogat i ispunjen život. Ne ispunjen novcem, nego zadovoljstvima. To je bila ona vrsta života koja danas više ne postoji“, kazala je Vesna.

Na njegov rođendan odnela mu je „plameno cveće“

Vesna priznaje da nije osoba koja često odlazi na groblje, ali je na dan Brankovog rođendana ipak posetila njegovu večnu kuću.

Za tu priliku odabrala je upečatljivo, „plameno“ cveće, jer nije želela da uspomena na njega bude obojena samo tugom.

„Nisam osoba od groblja i ne idem često tamo, ali tog dana sam, naravno, otišla. Cveće koje sam mu kupila bilo je plameno, na veselje“, ispričala je.

Branko i Vesna dobili su sina Žarka i ćerku Bojanu, a kasnije i unučiće. Ipak, ona kaže da joj nedostaje više vremena provedenog s njima.

Jedan deo porodice živi daleko, dok joj beogradski unučići, kako se našalila, ne dozvoljavaju da im pruži onoliko pažnje koliko bi želela. Njena deca smatraju da ume da bude stroga, dok ona priznaje da joj je potrebno da nekoga mazi i pazi.

Kako je izgledao brak sa čovekom posvećenim pozorištu

Govoreći o životu sa poznatim umetnikom, Vesna nije skrivala da je takav brak imao i lepe i zahtevne strane.

Branku je Jugoslovensko dramsko pozorište bilo na prvom mestu. Prošao je s njim kroz požar, obnovu i brojne izazove, dok su se porodica i privatne obaveze često nalazile iza umetnosti.

„Supruga glumca je i lepo i teško biti, jer je taj glumac potpuno posvećen poslu. Branku je na prvom mestu bilo Jugoslovensko dramsko pozorište. Posle su dolazile druge stvari, a tek onda porodica i deca“, rekla je Vesna.

Iako je Branko zbog obaveza bio manje uključen u svakodnevno odgajanje dece, Vesna je bila oslonac porodice. Njihov odnos prema roditeljskim sastancima danas prepričava uz dozu humora.

Pošto su deca pohađala istu školu u koju je išao i njihov otac, smatrala je da bi on trebalo da odlazi na sastanke. Branko je, međutim, posle prvog odlaska navodno rekao:

„Sada sam bio i više nikada.“

Vesna mu je odgovorila:

„E, onda neću ni ja.“

Uprkos tome, oboje dece uspešno se školovalo i kasnije steklo visoka akademska zvanja.

„Nisam naučila da živim bez njega“

Vesna kaže da joj je sada, tri godine nakon Brankove smrti, teže nego tokom prvih meseci žalosti.

U početku je sve bilo sveže i još je živela pod snažnim utiskom njegovog odlaska. Vremenom je postala potpuno svesna praznine koju je ostavio.

„Sada znam da je amputirana polovina mene. Nedostaje mi u svim trenucima. Voleli smo da primamo goste, odlazimo u kafane i zajedno putujemo“, rekla je kroz suze.

Njihov dom bio je mesto okupljanja prijatelja, razgovora i druženja. Upravo te obične svakodnevne stvari danas joj najviše nedostaju.

Branko je obožavao Kalenić pijacu

U domu Cvejića postojala je jasna podela poslova, a subota je bila Brankov dan.

Posebno je voleo Kalenić pijacu, gde je imao omiljene prodavce kod kojih je kupovao kobasice, jaja, sir i druge namirnice. Vesna ga opisuje kao radoznalu i svestranu, gotovo renesansnu ličnost.

Bila je i njegov iskreni kritičar. Mešala se u njegov posao, davala sugestije i podsticala ga kada bi posumnjao u sopstvenu snagu.

Pred kraj života Branko je istovremeno pripremao dve predstave, od kojih je u jednoj imao glavnu ulogu. Govorio je da nema dovoljno snage i da možda ne može da izdrži takav tempo, ali ga je Vesna ohrabrivala.

„Rekla sam mu: ‘Jesi li ti normalan? Prvi put imaš glavnu ulogu. Nisi igrao ni Hamleta ni kralja Lira, a ova uloga je pisana za tebe’“, prisetila se.

Sa probe je otišao u Hitnu pomoć

Nakon jedne probe Branku je iznenada pozlilo. Vratio se kući, a oko 11 sati prevezen je u Hitnu pomoć.

Iz bolnice se više nije vratio.

Lekari su se 36 dana borili za njegov život. Vesna je navela da su među njima bili i njeni nekadašnji studenti, koji su učinili sve što su mogli da mu pomognu.

Branko je ranije prošao kroz više operacija i svaki put se uspešno oporavljao. Ovoga puta, međutim, nije uspeo da pobedi sepsu.

„Svakoga dana sam odlazila kod njega i svi su mi otvarali vrata. Poslednji put kada sam ga videla, topio se preda mnom. Nije imao malignu bolest, ali je izgledalo kao da ju je imao“, ispričala je Vesna.

U jednom od njihovih poslednjih susreta uzela je njegovu ruku želeći da je poljubi.

Branko se tada trgao i izgovorio:

„Tebi treba ja da poljubim ruku.“

Bile su to poslednje reči koje su razmenili.

Deca Branka i Vesne Cvejić izgradila su uspešne karijere

Njihov sin Žarko Cvejić takođe je vezan za umetnost i akademski svet. Školovao se na prestižnim univerzitetima, među kojima su Oksford i Kornel, a doktorirao je u Sjedinjenim Američkim Državama.

Nakon školovanja u inostranstvu vratio se u Srbiju, gde se posvetio profesorskom radu.

Ćerka Bojana završila je muzikologiju, a zatim doktorirala u inostranstvu. Život i karijeru nastavila je van Srbije, boraveći u Briselu i drugim evropskim gradovima.

Branko je svojevremeno s ponosom govorio o obrazovanju svoje dece, naglašavajući da su oboje izgradili zanimljive i uspešne karijere.

Ljubav koja je trajala 57 godina

Vesnina ispovest nije samo priča o gubitku poznatog glumca. To je priča o braku koji je trajao gotovo šest decenija i o dvoje ljudi koji su delili umetnost, porodicu, putovanja, prijatelje i svakodnevne navike.

Brankov odlazak ostavio je prazninu koju vreme nije uspelo da umanji. Naprotiv, Vesna kaže da tek sada u potpunosti razume koliko je veliki deo njenog života nestao zajedno s njim.

Branko Cvejić preminuo je 2022. godine, a sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Iza sebe je ostavio uloge koje publika i dalje pamti, ali i uspomene na čoveka čiji je život bio neraskidivo povezan sa pozorištem i porodicom.