Građanin Srbije javno zatražio „ispisnicu“ iz SPC: Njegovo pismo izazvalo brojne reakcije
Igor Ranković objavio je autorski tekst u kojem navodi da želi da se formalno odvoji od Srpske pravoslavne crkve. Kao razloge istakao je razočaranje postupcima crkvenog vrha, odnosom prema osuđenim ratnim zločincima i bliskošću sa političkim moćnicima.
Pismo građanina Srbije Igora Rankovića, prvobitno objavljeno na portalu Dnevno.rs, izazvalo je burne reakcije javnosti. U emotivnom obraćanju zatražio je svojevrsnu „ispisnicu“ iz Srpske pravoslavne crkve, iako mu je, prema njegovim rečima, osoba upućena u teološka pitanja objasnila da takva procedura ne postoji.
Ranković navodi da su ga roditelji krstili dok je bio beba, zbog čega o pripadnosti Crkvi tada nije mogao samostalno da odlučuje. Sada smatra da bi odrasloj osobi trebalo omogućiti da zvanično zatraži brisanje iz evidencije vernika ukoliko više ne želi da pripada određenoj verskoj zajednici.
Opelo Ratku Mladiću, kako navodi, „prelilo je čašu“
Neposredan povod za njegovo obraćanje bilo je opelo koje je, prema njegovim navodima, patrijarh Porfirije služio Ratku Mladiću.
Ranković u pismu podseća na presude za ratne zločine i stradanja u Srebrenici i Sarajevu, ocenjujući da postupak poglavara SPC šalje pogrešnu poruku vernicima, a naročito mladim ljudima.
„Kakvu poruku Porfirije daje svom ‘stadu’ i mladim ljudima? Da je u redu biti masovni ubica dokle god je ‘naš’ ubica?“, napisao je Ranković, iznoseći svoj lični stav.
Za njega ovaj događaj nije izolovan slučaj, već poslednji u nizu poteza zbog kojih je, kako tvrdi, izgubio poverenje u instituciju kojoj je formalno pripadao od krštenja.
Kritike zbog odnosa Crkve i političara
Autor pisma osvrnuo se i na priznanja koja su pojedine eparhije i predstavnici SPC tokom prethodnih godina dodeljivali političarima i drugim javnim ličnostima.
Među imenima koja je naveo nalaze se Vojislav Šešelj, Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić, Milorad Dodik, Dragan Marković Palma, Dragan J. Vučićević, Milorad Vučelić i Aleksandar Lukašenko.
Ranković smatra da takvi potezi pokazuju suviše blisku povezanost dela crkvenog vrha sa političkom moći. Kritikovao je i pojedine izjave patrijarha Porfirija u Moskvi, kao i, prema njegovom mišljenju, nedovoljno reagovanje SPC na društvenu krizu u Srbiji.
Posebno je pomenuo tvrdnje o pritiscima na vladike i sveštenike koji javno iznose stavove o društvenim i političkim događajima.
„Sa takvom Crkvom ne želim da imam išta“
U završnom delu pisma Ranković navodi da više ne želi da bude povezan sa institucijom za koju smatra da je napustila univerzalne hrišćanske vrednosti.
„Dosta je gaženja elementarnih ljudskih i hrišćanskih normi i zdravog razuma. Želim da se ispišem“, poručio je.
Njegova najoštrija ocena sadržana je u tvrdnji da je SPC, prema njegovom mišljenju, „prestala da bude hrišćanska, a ostala samo srpska“.
Ranković je pismo završio zahtevom da mu se omogući formalni izlazak iz crkvene zajednice, navodeći da oseća stid pred prijateljima iz Sarajeva, ostatkom sveta i sopstvenom savešću.
Tekst predstavlja lični stav autora i njegovu kritiku postupaka crkvenih velikodostojnika. Iznete ocene ne treba tumačiti kao stav svih vernika niti kao konačnu ocenu delovanja Srpske pravoslavne crkve.
