Tina je umrla, a onda se vratila MEĐU ŽIVE: Čim je otvorila oči, uzela je papir i olovku i ostavila poruku od koje PODILAZI JEZA

FOTO: PRINTSCREEN

Svi razmišljamo šta nas čeka nakon smrti, s one druge strane, ali to je jednostavno nešto što nećemo saznati dok ne dođe do tog ključnog trenutka.

Advertisement

Kada kupite kartu za zagrebni život uglavnom je u jednom pravcu, a ne povratna – ili bar tako mislim

Tina Hajns iz Finiksa u Arizoni pretrpela je srčani udar u februaru 2018, dok je planinarila sa suprugom Brajanom.

Kada je pala u nesvest, Brajan je odmah započeo reanimaciju, dok je Hitna pomoć bila na putu. Uprkos svim naporima supruga da je oživi, ​​umrla je.

Na putu do bolnice, Tinu su četiri puta oživljavali lekari, a srce joj nije radilo 27 minuta.

Advertisement

Prema Brajanovim rečima, Tinu su morali da oživljavaju čakčetiri puta pre nego što su je prebacili u bolnicu. Ukupno je njeno srce stalo na 27 minuta, tokom kojih je, kako ona tvrdi, doživela nešto što će zauvek promeniti njen život.

Međutim, nakon što je intubirana u bolnici, na kraju se nekim čudom probudila. Nakon buđenja odmah je tražila olovku i papir da zapiše poruku za svoju porodicu.

Advertisement

Bila je jedva čitljiva, ali njena porodica je uspela da dešifruje misterioznu škrabotinu. Jednostavno je pisalo: „Stvarno je“.

Kasnije je objasnila da je tokom perioda kada je bila klinički mrtva, navodno, videla Isusa sa raširenim rukama. Njena priča je kod lekara izazvala jezu.

Advertisement

– Iza Njega je bio neverovatan sjaj. Sve je bilo tako stvarno, boje su bile toliko jarke – ispričala je Tina.

Brajan, koji je bio uz svoju suprugu tokom svega, prisetio se trenutka kada je dešifrovao njenu poruku.

Advertisement

– Pisala je nešto, ali nije mogla da govori. Kada sam shvatio da piše „Stvarno je“. Pitao sam je: „Šta je stvarno? Bol? Bolnica?“

Klimnula je glavom, a zatim je naša ćerka pitala da li misli na raj. Tina je ponovo potvrdila klimnuvši glavom – ispričao je on.

Advertisement

Brajan je bio upozoren da njegova žena verovatno neće moći da govori neko vreme kada se konačno probudila.

Ali, snaga joj se ubrzo vratila i Tina nije mogla da prestane da priča nakon što se probudila – i svojoj porodici je ispričala svašta o svom „zagrobnom životu“.

Advertisement

Tina je otpuštena iz bolnice samo četiri dana kasnije, a svoje iskustvo pretočila je u knjigu „Raj je stvaran: Kako umiranje menja život“ (Heaven… It’s Real: How Dying Changes Living)

. U ovom delu opisuje kako je susret s nebeskim svetom oblikovao njen pogled na život i smrti dao novo značenje.

Naime, Tina je uverena je da je tih 27 minuta, koliko je prema lekarima bila mrtva, provela u raju.

– Promenjena smrću, sa vremenom provedenim na nebu, moja knjiga nosi poruku nade za one koji se plaše i utehu za one koji su izgubili voljene – napisala je Tina u opisu knjige.

Advertisement

Njenu nećaku Medi Džonson čitava priča toliko je dirnula da je istetovirala na ruku ono što je Tina napisala kada se vratila u život.

 

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Madie Johnson (@madiejohnson)

„Njena priča je toliko stvarna da bi bila šteta ne podeliti je. Meni je vratila poverenje u veru koja često prolazi nezapaženo“, objavila je ona na Instagramu.

Tinino iskustvo, iako intrigantno, izaziva i naučna pitanja o tome šta ljudi zaista doživljavaju tokom stanja kliničke smrti.

Dok nauka nastavlja da istražuje ovakve fenomene, priče poput Tinine ostavljaju dubok utisak i pružaju utehu mnogima širom sveta.

Advertisement

Prema studijama, dok se većina ljudi ne seća razdoblja u kojem su tehnički bili mrtvi, oko 10 do 20 posto ima neku vrstu vizuelnih ili čulnih epizoda tokom tog vremena.

I iako se mogu činiti mističnim, naučnici su sve bliže otkrivanju istine o tome šta se događa tokom ovih iskustava na korak do smrti.

Istraživači sa Univerziteta Mičigen sproveli su studiju na nekim pacovima 2013. godine.

Advertisement

Prema izveštajima, talas aktivnosti u mozgu neposredno pre smrti veći je nego tokom najbudnijeg, svesnog stanja.

– Mnogi ljudi su mislili da je mozak nakon kliničke smrti neaktivan ili hipoaktivan, s manje aktivnosti nego u budnom stanju, a mi želimo da dokažemo da to definitivno nije slučaj – rekao je vođa istraživanja, dr. Jimo Borjigin.

– Ako ništa drugo, puno je aktivnije tokom procesa umiranja nego čak i u budnom stanju – zaključio je.

(Kurir)

Advertisement
Advertisement