STARIJI ČOVEK JE SATIMA STAJAO PORED ZALEĐENOG JEZERA: Gledao je u jednu tačku, nije bilo jasno šta radi sve dok se nije pojavila ONA

FOTO: PRINTSCREEN

Sepo Lamenen živi u Finskoj, a društvo mu pravi vrlo neobičan ljubimac.

Advertisement

Samoća je najveći neprijatelj starijih ljudi. Kako postaju sve stariji gube prijatelje, teško stiču nove, pa je osećaj usamljenosti sve prisutniji.

Još ako živite na severu Finske, kao Sepo Lamenen (65) čija kuća je tik uz jezero koje je cele zime zaleđeno, onda baš i nemate priliku da steknete prijatelje.

U blizini njegove kuće nema ljudi, čak ni komšija, tako da je vremenom navikao na samoću. U ovom delu Finske zime su izuzetno oštre, pa je jezero pored koga živi tokom zimskih meseci uvek zaleđeno.

Jednog je dana otvorio je vrata svog skromnog doma, a ispred je sedela vidra. Zbunjeni čovek je gledao u životinju očekujući da će se uplašiti i pobeći, ali se ona nije ni pomerila.

Advertisement

Gledala ga je svojim tužnim očima i Sepo je imao utisak kao da ga moli za malo hrane. Znao je da neće preživjeti bez njegove pomoći, pa je nahranio crvima i ribama. Vidra se malo oporavila i otišla kući, a Sepo je dobio novog prijatelja.

– Nazvao sam je Livari i od tog dana često me je posećivala. Uvek sam imao spremnu hranu i poslastice za nju, a ona se baš vezala za mene. Moram priznati da je lepo što konačno imam društvo, pa makar to bila vidra – rekao je Sepo.

Advertisement

Kako je ispričao, ponekad bi ušla u njegovu kuću, uzela malo hrane i istrčala napolje kako bi je podelila s drugim vidrama.

Advertisement

Sepo je toliko navikao na njene dolaske i društvo, da kad se vidla ne bi pojavila dan ili dva satima bi stajao pored zaleđenog jezera i gledao u malo mesto gde nije bilo leda očekujući da će izroniti iz vode.

– Kao da je znala da je čekam uvek bi u nekom trenutku izronila i došala do mene. Ne voli druge ljude verovatno zato što im ne veruje.

Advertisement

Jednog dana na moju kolibu je nabasala manja grupa avanturista, a Livari je pobegla nekoliko trenutaka pre nego što su se pojavili na mojim vratima.

Zadržali su se dva sata koliko da se ugreju i okrepe, kad su otišli pozvao sam Livari i ona je odmah došala iz svog skloništa u snegu – ispričao je Sepo.

Advertisement

On naglašava da vidra nije njegov neobičan kućni ljubimac već mnogo više – pravi i jedini prijatelj koga ima u u ovom bespuću Finske.

(Srećna Republika)

Advertisement
Advertisement
Advertisement