Bezglasni strah jednog deteta: Kada simptomi nisu bolest, vec upozorenje

Postoje situacije u kojima strah nema jasan uzrok, barem ne onaj koji se moze izmjeriti analizama i aparatima. Upravo takva nocna mora zadesila je porodicu jednog uspjesnog i imucnog covjeka, ciji je sin danima pokazivao znake duboke uznemirenosti bez ikakvog medicinskog objasnjenja.

Dani su prolazili, a stanje djeteta se nije popravljalo. Bio je blijed, povucen i neobicno tih. Nije imao temperaturu, nije se zalio na bol, ali je neprestano gledao u isti ugao sobe. Njegove oci bile su sirom otvorene, pune straha koji nije znao objasniti. Iako su pozvani brojni ljekari i obavljeni detaljni pregledi, svi nalazi su bili uredni.

Strucnjaci su zakljucili da ne postoji zdravstveni razlog za takvo ponasanje. Ipak, nemir u sobi nije jenjavao.

Kada medicina nema odgovor

Otac, naviknut da probleme rjesava brzo i efikasno, bio je zbunjen. Sve sto je bilo u njegovoj moci vec je ucinio. Najsavremeniji pregledi nisu pokazali nista zabrinjavajuce. Dijete je bilo fizicki zdravo, ali ocigledno emocionalno uzdrmano.

U takvim trenucima cesto se zanemaruju sitni znaci. Tisina, pogled, neobjasnjivi strah. Sve dok jedan neprimjetan zvuk nije promijenio tok dogadjaja.

Zvuk koji je razotkrio istinu

Kucna pomocnica, zena koja je godinama radila u toj kuci, slucajno je cula blagu, ali upornu skripu iz ormara u djecakovoj sobi. Zvuk nije bio glasan, ali se ponavljao. U prvi mah pomislila je da je u pitanju stari namjestaj, ali osjecaj nelagode nije nestajao.

Primijetila je i da dijete neprestano gleda upravo u taj dio sobe. Pokusala je otvoriti vrata ormara, ali nisu popustala. Kao da ih je nesto s unutrasnje strane drzalo zatvorenim.

Taj trenutak bio je presudan.

Odluka u pravom trenutku

Shvativsi da nesto nije u redu, kucna pomocnica je bez oklijevanja reagovala. Donijela je alat i uz pomoc odraslih razvalila vrata ormara. Ono sto su zatekli ostavilo je sve bez rijeci.

U unutrasnjosti se nalazila zena koja se danima skrivala u djecakovoj sobi. Bila je to bivsa supruga djecakovog oca, osoba s kojom je porodica ranije prekinula svaki kontakt. Njeno prisustvo bilo je namjerno skriveno, a cilj jasan. Zastrasiti dijete i nanijeti emocionalnu bol kroz tihu i dugotrajnu izlozenost strahu.

Posljedice koje se ne vide na nalazima

Kasnije se ispostavilo da je zena nocima izlazila iz sklonista tek toliko da dijete primijeti da nije samo. Nije govorila, nije ostavljala tragove, ali je njeno prisustvo bilo dovoljno da izazove duboku traumu.

Dijete nije bilo bolesno. Bilo je preplavljeno strahom koji nije znalo opisati. Njegovi simptomi nisu bili medicinski, vec psiholoski.

Policija je obavijestena, a slucaj je brzo preuzet od nadleznih institucija. Zena nije pruzala otpor i udaljena je iz kuce.

Vazna pouka za roditelje i staratelje

Nakon dogadjaja, djecak je poceo mirno spavati. Njegovo stanje se postepeno normalizovalo, cim je nestao uzrok straha. Ovaj slucaj pokazuje koliko je vazno obratiti paznju na ponasanje djece, cak i kada nema ociglednih zdravstvenih problema.

Ne reaguje svaki strah glasno. Neki su tihi, uporni i duboko uznemirujuci. Djeca cesto nemaju rijeci da objasne ono sto prozivljavaju, zbog cega odrasli moraju slusati i ono sto nije izgovoreno.

Zakljucak

Ova prica nije o luksuzu, bogatstvu ili dramatizaciji, vec o vaznosti paznje i intuicije. Jedna osoba je primijetila detalj koji su svi drugi zanemarili. Zahvaljujuci toj reakciji, sprijecene su mnogo teze posljedice.

Ne postoji uredjaj koji moze izmjeriti strah. Ali postoji odgovornost da se dijete shvati ozbiljno. Ponekad se prava istina ne krije u nalazima, vec u tisini koju ne treba ignorisati.