Ispovijest iz Sarajeva Drama koja je otvorila pitanje sigurnosti na javnim događajima
Sinoćnji događaj u Domu kulture u Sarajevu potresao je mnoge koji su se u tom trenutku našli na mjestu koje se doživljava kao sigurno utočište za muziku umjetnost i slobodno izražavanje. Tokom večernjeg programa došlo je do ozbiljnog incidenta kada je naoružani muškarac pokušao ući u objekat. Zahvaljujući brzoj reakciji na ulazu spriječen je njegov ulazak a nakon što je obaviješten da je pozvana policija udaljio se sa lica mjesta. Srećom sve je završilo bez fizičkih posljedica ali psihološki trag koji je ostao kod prisutnih ne može se zanemariti.
Jedna od osoba koje su svjedočile ovom događaju podijelila je svoje iskustvo i osjećaje naglašavajući koliko je tanka linija između obične večeri i potencijalne tragedije. Prema njenim riječima sve je u početku djelovalo potpuno normalno. Smijeh muzika ples i osjećaj zajedništva koji prati ovakve događaje. U samo nekoliko trenutaka atmosfera se promijenila a neizvjesnost i strah zavladali su prostorom. Nije bilo jasnih informacija niti objašnjenja šta se dešava a upravo ti trenuci neznanja ostavljaju najdublji trag.
Posebno je istaknuto da Dom kulture predstavlja jedno od najvažnijih mjesta savremene kulture u Sarajevu. To je prostor koji okuplja mlade ljude umjetnike i sve one koji traže drugačiji sadržaj i slobodu izražavanja. Upravo zbog toga bolno je suočiti se s činjenicom da sigurnosne mjere u ovakvim objektima često nisu na nivou koji bi trebao biti standard.
Problem kako je naglašeno ne leži u zaposlenima ili organizatorima već u sistemskom nedostatku finansijske i institucionalne podrške. Nedostatak stalnog osiguranja jasnih procedura i savremenih sigurnosnih sistema nije odgovornost pojedinaca nego šireg društvenog okvira. Javne manifestacije bez obzira na to da li su kulturne muzičke ili edukativne ne smiju se organizovati bez ozbiljnog plana sigurnosti.
Ovaj događaj treba posmatrati kao upozorenje a ne kao izolovan incident. Činjenica da niko nije povrijeđen ne bi smjela biti razlog za opuštanje već poziv na hitno djelovanje. Promjene ne smiju dolaziti tek nakon tragedija. Potrebno je da institucije prepoznaju važnost ulaganja u sigurnost kulturnih prostora jer kultura sama po sebi ne garantuje zaštitu od nasilja.
Ako grad i društvo žele živu kulturnu scenu prostore za mlade i slobodu kreativnog izražavanja tada moraju osigurati i konkretne uslove za njihovo sigurno funkcionisanje. Budžeti infrastruktura i jasno definisani sigurnosni standardi nisu luksuz nego osnovna potreba.
Ova ispovijest podsjeća da se granica tolerancije prema improvizaciji već odavno prešla. Vrijeme za reakciju je sada jer sljedeći put možda neće biti prilike da se o svemu govori iz pozicije sreće što je najgore izbjegnuto.
