Mineralno-sirovinski potencijali na Kosmetu su ekonomski i strateški vredni i značajni, to je realan kapital čija vrednost raste sa sve većom iscrpljenošću mineralnih resursa Evrope, objašnjava akademik Slobodan Vujić iz Rudarskog instituta u Beogradu
Jedan od razloga otimanja Kosova i Metohije jeste i rudno bogatstvo koje se nalazi na toj teritoriji. Međutim, koliko kojih ruda na Kosovu i Metohiji ima nije moguće tačno sagledati, kao ni njihovu vrednost, kaže za Kurir akademik, prof. dr Slobodan Vujić, pomoćnik direktora za nauku Rudarskog instituta u Beogradu.
Dug spisak blaga
– Do 1999. na Kosovu i Metohiji su eksploatisane rude olova, cinka, srebra, zlata, nikla, aluminijuma (boksit), hroma, magnezita, azbesta, kaolina, mineralne sirovine za građevinske materijale, termomineralne vode i ugalj. Registrovane su pojave indijuma, germanijuma, galijuma, talijuma, kadmijuma, kalaja itd.
Tokom prošlog stoleća rudnici Stari trg, Novo brdo, Kišnica, Belo brdo, Ajvalija, Badovac, Crnac i dr. proizveli su oko 102 miliona tona polimineralnih ruda olova, cinka, srebra, zlata, kadmijuma, bizmuta. Samo u otkopanoj rudi u Starom trgu sadržano je oko 2,1 milion tona olova, 1,4 miliona tona cinka i oko 3.250 tona srebra. Po rasprostiranju i količinama najznačajniji resurs je ugalj, rasprostire se ispod oko 60 odsto površine teritorije Kosova i Metohije.
Procenjene geološke rezerve su 12,5-14 milijardi tona, ili iskazane u nafti kao energetskom ekvivalentu 2,37-2,65 milijardi tona. Do sada je otkopano uglja oko 241 milion tona ili 1,8 odsto geoloških rezervi – navodi prof. Vujić, koji je rukovodio pisanjem nedavno izašle monografije u izdanju Rudarskog instituta u Beogradu i Geološkog zavoda Srbije „Mineralno-sirovinski kompleks Kosova i Metohije“, a u čijem su nastajanju učestvovali 11 autora i četiri recenzenta.
Kako kaže, zbog višedecenijskog izostajanja geoloških istraživanja, sadašnje stanje mineralnih resursa obojenih i plemenitih metala Kosova i Metohije nije pouzdano sagledivo, te nema smisla davati procene o rezervama i eksploatacionom veku.
– S druge strane, procena zasnovana na geološkim indikatorima, iskustvu i našim saznanjima dopušta generalizovan zaključak da je rudna potencijalnost područja Kosova i Metohije velika. Za ugalj, koji je relativno dobro istražen, procenjuje se da su – za sadašnju potrošnju uglja u Srbiji – rezerve dovoljne za 180-200 godina – objašnjava naš sagovornik.
On kaže da su mineralno-sirovinski potencijali na Kosovu i Metohiji ekonomski i strateški vredni i značajni, te da je to realan kapital čija vrednost raste sa sve većom iscrpljenošću mineralnih resursa Evrope.
Veliki kapital
– Rudarstvo je posle Drugog svetskog rata, kao bazna privredna grana, postavilo osnovu razvoja i opšteg napretka zemlje. Sve doprinose rudarstva KiM, kao integrisanog dela rudarstva Srbije, nije moguće iskazati brojevima, rudarstvo je imalo značajnu ulogu u rešavanju demografskih, socijalnih, razvojnih pitanja, doprinosilo je očuvanju suvereniteta zemlje, relaksaciji spoljnotrgovinskog bilansa, ublažavalo osetljivost nacionalne ekonomije na spoljne uticaje.
Tu su i nemerljivi doprinosi izgradnji i razvoju industrije na bazi eksploatisanih ruda, putne, elektroenergetske, železničke, stambene, vodoprivredne infrastrukture, ulaganja u zdravstvo, školstvo, kulturu, nauku, izdavaštvo, sport, turizam, arheologiju i dr. – dodaje prof. Vujić.
Upitan da li je rudno bogatstvo jedan od razloga otimanja KiM, kaže da je deo odgovora u činjenici da je stepen iscrpljenosti mineralnih resursa većine evropskih zemalja visok, a suvereniteta i tehnološkog razvoja bez mineralnih sirovina nema.
– Osim ovih elementa, koji neosporno pobuđuju apetit za mineralnim resursima, u slagalici interesa su i geopolitički, vojni, ucenjivački i drugi elementi, koji združeno motivišu otimanje dela teritorije naše zemlje. Neupitno je da braneći svoje resurse branimo nacionalne interese. Neprikosnovenost svojine nalaže da se u rešavanju problema u vezi s KiM ne sme zanemariti podzemni trezor rudnog blaga – kaže prof. Vujić.
Podseća i na ogromna državna ulaganja u izgradnju i razvoj rudarstva na KiM, što je podržano stručnošću, znanjem i stvaralačkom energijom rudarskih, geoloških i stručnjaka drugih struka, pre svega institucija iz Beograda.
– Primer je Rudarski institut u Beogradu, koji je kao strateški nosilac inženjerske kreativne aktivnosti razvoja jugoslovenskog i srpskog rudarstva od 1960. do 2000. bio angažovan na izradi 1.439 projekata za rudnike KiM. Prema projektima Rudarskog instituta otvoreni su i izgrađeni ili kapitalno rekonstruisani svi rudnici na KiM – navodi akademik Vujić.
Na KiM su do 1999. eksploatisane sledeće rude:
- ugalj
- olovo
- cink
- srebro
- zlato
- nikl
- aluminijum (boksit)
- hrom
- magnezit
- azbest
- kaolin
- mineralna sirovina za građevinske materijale
- termomineralna voda
Registrovane su pojave:
- indijuma
- germanijuma
- galijuma
- talijuma
- kadmijuma
- kalaja
(Izvor: Kurir)