Foto: ostrog.com

„Isao sam svojim poslom za Niksic, u proljece 1952. godine. Na putu zeljeznicom iz Titograda (Podgorice) za Niksic nasao sam se u kupeu sa svoja tri poznanika iz sela T. Troje ovih putnika isla su za manastir Ostrog, jer je majka sa jednim svojim srodnikom tamo vodila svoju poludjelu cerku, koja se poduze vremena uzaludno lijecila.

Advertisements

Mlada, ova nevjesta bila je strasno uzrujana. Grdila je i psovala sve prisutne najpogrdnijim izrazima. Meni je nekoliko puta opsovala oca i majku, cak mi je pljunula u lice. Pratioci su je jedva uzdrzali da se ne baci kroz prozor i da se ne svlaci gola pred narodom.

Foto: Beograd.in

Kad smo stigli do stanice Ostrog, moji saputnici su tu izasli i pjesice produzili put do manastira. Ja sam nastavio put do Niksica.

Sjutridan na povratku iz Niksica, poslije podne, kada sam stigao na stanicu Ostrog, nasao sam se sa mojim poznatim saputnicima, koji su se vracali u kuci. Na moje veliko iznenadjenje, svi su bili veseli, a osobito nevjesta.

Advertisements

Ona je sva srecna pristupila blize meni i oslovila me rijecima: „Oprosti mi, Savicu, sto sam te jucer nesvjesno vrijedjala, jer nijesam znala sta govorim. Majka mi je rekla danas da sam te jucer mnogo uvrijedila i napadala, molim te ponizno da mi oprostis!“

Foto: Beograd.in

Ja sam joj cestitao cudesno ozdravljenje i nastavili smo dalje putovanje do mjesta stalnog boravka, slaveci i hvaleci Boga i Ugodnika Bozijeg, svetog Vasilija Ostroskoga. Nevjesta je potpuno ozdravila bez ikakvih znakova i pojava dusevnog rastrojstva.“

(Izvor: Mediji)

Advertisements
Podelite sa prijateljima :-)

Uključite se u diskusiju. Ostavite Vaš komentar

avatar
  Pretplatite se  
Primite obaveštenje