NADJAČANI ŠEST STOTINA PUTA: Evo kako smo se branili od AGRESIJE NATO PAKTA

FOTO: PRINTSCREEN

Sve je bilo na strani NATO, osim morala, rodoljublja i dovitljivosti. Agresija NATO na SRJ, pod imenom “Saveznička snaga”, počela je 24. marta 1999. godine. U ratu je na strani Alijanse učestvovalo 19 država članica, s tim da ako računamo i one van NATO koje su dale piste i drugu vojnu pomoć, Jugoslaviju je napalo čak 26 država.

Advertisement

Bombardovanje je trajalo 78 dana i završeno je 10. juna 1999. nakon potpisivaja Vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu. Nakon toga usvojena je Rezolucija 1244, kojom je potvrđen suverenitet Jugoslavije, odnosno Srbije nad Kosovom i Metohijom.

Danas je, nažalost, za mnoge to bio “rat koji smo izgubili” i “da je Kosmet prodat NATO-u i Albancima”, bez ikakvog razumevanje za težak spoljnopolitički položaj u kojem se tadašnja država nalazila. Pitanje koje tim ljudima treba postaviti jeste, ako smo tada izgubili i izdali Kosovo i Metohiju, zašto nam ga i dan danas uporno oduzimaju, traže i zahtevaju da priznamo?

Advertisement

Rat u brojkama

Otvoren rat protiv NATO pakta nikako nije išao u prilog tadašnjoj državi. Odnos vojnih snaga NATO prema Vojsci Jugoslavije (VJ) bio je pred početak agresije 600 prema 1, s tim što je VJ zaostajala tehnološki najmanje 30 godina.

Advertisement

Agresori su imali 743,8 miliona stanovnika i državni budžet od 3.312 milijardi dolara, a SRJ 11,5 miliona stanovnika i budžet od 3,85 miliona dolara. NATO je agresiju započeo sa 464 letelice, a završio sa 1.040.

One su lansirale više od 400.000 projektila, a SRJ je građana i sa 1.000 krstarećih raketa. Ukupna masa ovih ubojnih sredstava je oko 22.000 tona. Srpske snage su od 24. marta do 10. juna imale 753 poginulih: 589 vojnika i 172 policajca.

Advertisement

Priprema terena za invaziju

Plan agresora bio je potpuno eleminisanja vazdušno-odbrambenih sposobnost VJ, a odmah potom bi usledila kopnena ofanziva na “sprženoj zemlji”, uz podršku terorističke OVK. Međutim, ni posle 78 dana, nisu se “stekli uslovi” za to, pošto je do kraja rata dve trećine oružja bilo spremno za borbu uz više od 99 odsto mobilisanog ljudstva.

Advertisement

Prema operativnim procenama VJ, koje je i NATO dobro znao, u slučaju napada oružane sile jednake jugoslovenskoj, životni vek zastarele PVO procenjivan je na samo 21 dan.

Međutim, ono što NATO nije uzeo u obzir jeste srpska snalažljivost u škripcu i čist inat, jer tamo gde su pravila službe diktirala ukopanje na položaju, srpske trupe su ispadale iz šuma i dejstvovali munjevito.

Advertisement

Sve je bilo na strani NATO saveza, osim morala, rodoljublja i dovitljivosti. Iskustvo stečeno analiziranjem NATO bombardovanja Republike Srpske 1994. omogućilo je Vojsci Jugoslavije da se odupire Alijansi van svakih očekivanja.

“Rat igračaka”

Advertisement

Dok se NATO služio najmodernijim oružjem u svom arsenalu, VJ je ima svoje mamce i makete koji su efikasno branili zemlju tokom celog rata. Oko 99 odsto NATO “pametnih” bombi eksplodiralo je na pasivnim radarskim reflektorima i maketama, dok su mikrotalasne pećnice bile neodoljiv plen za protivradarske projektile.

Vojnici su uz pomoć civilnih stručnjaka i građana masovno proizvodili lažne topove, tenkove, kamione, pa čak i kuće, utvrđenja i mostove! Uz makete topova i borbenih vozila postavljane su lutke iz izloga obučene u vojne uniforme.

Advertisement

Kada su pred početak rata NATO zločinci, sa osmesima na licima, govorili da će biti “kao na poligonu za obuku” sigurno nisu ni sanjali koliko će biti u pravu.

Ipak, u svakom ratu ima žrtvava i agresija na SRJ nije bila izuzettak. Kada nisu mogli da pronađu mete među pripadnicima hrabre srpske vojske, NATO je gađao civile. NATO je ubio oko 2.000 i ranio preko 10.000 civila. Ukupna materijalna šteta u SRJ, ili preciznije u Srbiji, procenjena je na više od 100 milijardi dolara.

NATO je tokom agresije uništio ili oštetio 1.026 civilnih objekata, potpuno je razorio 7 industrijskih i privrednih objekata, 11 energetskih postrojenja, 38 mostova, 28 radio i TV-repetitora, 470 km puteva i 595 km pruga. Oštećeno je 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 osnovnih i srednjih škola, 29 manastira i 35 crkava.

Advertisement

Sporazum u Kumanovu napokon je okončao agresiju na Jugoslaviju koja, na očaj Komandanta NATO snaga za Evropu, nije dovela do poraza srpske vojske “za samo dva dana”, što je ponosito izgovorio i tokom poslednjeg razgovora s načelnikom Generalšataba VJ Dragoljubom Ojdanićem. Zbog toga nam Zapad ni do danas nije oprostio svoj neuspeh.

(Novosti)