Letopisac Gornjeg manastira, jeromonah Serafim Kasic pod datumom 4/17. maj 1962. godine zapisuje svedocanstvo Petra Đerkovića iz sela Bezjova (Kuci) i ovjerava ga svojerucnim potpisom samog Djerkovica, njegove zene Novke i manastirskog đaka Spira Kalika:
“Godine 1926. sa svojom zenom Novkom dosao sam pjeske od svoje kuce u Kucima da pristupim Svetom Vasiliju. Vratili smo se natrag isto pjeske i nocili u manastiru Celiji Piperskoj, gdje smo pristupili i svetom Stefanu Piperskom.
Iduci dalje prema Kucima, stigao nas je u putu i svratio u kucu Minja Djukic iz sela Zavezecnika. Docekao nas je lijepo i ugostio, mi smo kazali odakle idemo. Bilo mu je veoma milo, zatrazio nam je malo tamjana i vodice iz sv. Ostroga, sto smo mu dali.
Zatim nam je ispricao ovaj slucaj za njegova oca. On je bio sedam godina lud i zivio je odvojeno od kuce, po pecinama, kao ludak.
“Jednoga dana “, veli Minja, ‘pokupimo se nas 7 do 8 Djukica bratstvenika i uhvatimo ga. Svezemo mu ruke konopom i povedemo za manastir Ostrog. Tako smo ga svezana doveli u manastir Ostrog i prenocio je pod Civotom Svetog Vasilija Ostroskoga, gdje su mu kaludjeri citali molitve. Sutradan bio je – potpuno zdrav i svjestan i sa nama, svojom pratnjom, vratio se kuci, slaveci i hvaleci Boga i Svetog Vasilija Cudotvorca.
Poslije toga zivio je jos 25-30 godina, kao najzdraviji – da ga nista nije zabolilo.” Domacinu je bilo milo sto smo svratili u njegovu kucu sa puta iskraj Svetog Vasilija. A mi smo mu se najsrdacnije zahvalili na gostoprimstvu.”